Sa Zacom Efronom razgovarala je u Los Angelesu novinarka Metroa Talia Sohgomonian - kako mu je bilo glumiti uz Matthewa Perryja pročitajte u ekskluzivnom intervjuu
Glumiš uz Matthewa Perryja. "Prijatelji" su postali prava kultna serija. Kako je bilo glumiti uz Chandlera?
Ma bilo je super. Matthew je tako smiješan, čim sam sjeo i s njim krenuo razgovarati s puno poštovanja prema čovjeku koji je genijalac za komediju, shvatio sam da je on samo jedno veliko dijete. U srcu je on još uvijek teenager, a to je baš super jer je odlično za lik koji igra u filmu. Matthewov sarkazam odličan je i on tako lijepo glumi depersivca da morate uživati u njemu. Dakle, bilo je jako zabavno i zanimljivo raditi s njim i razgovarati o liku koji igra. Baš mi je drago da je upravo on igrao u filmu samnom. Uživao sam u tome. Nazvao sam sve svoje prijatelje i hvalio sam se da ću igrati s Matthewom Perryjem. I sad imam njegov broj mobitela!
Tvoj lik je odrastao čovjek u tijelu teenagera. Kako si se uspio ubaciti u mozak odrasle osobe i identificirati se s nekim tko je otac?
Ja nemam nikakvih iskustva kao roditelj, hvala Bogu, zasada. I to je najvjerojatnije bio najteži dio uloge i zato sam se prilično plašio snimanja filma. Nisam znao kako ću se s tim nositi i puno sam improvizirao.
Jeste li se kod vježbanja za ulogu 40-godišnjaka ugledali na nekoga, je li vam netko bio uzor?
Pa dosta sam mislio na svog oca. Mislim da bi u savršenom svijetu moj tata volio biti prijatelj meni i bratu. On ima tu vibru najboljeg prijatelja i voli raditi stvari s nama i voditi nas unaokolo. Bio nam je prijatelj toliko kad smo bili klinci i prepoznao sam puno toga u ovom liku. Moj lik jako želi biti "in", cool i imati prijateljski odnos s djecom, no to u stvari nema. Izgubio je osjećaj, i po povratku u srednju školu kada je ponovno mlad, to je ono što opet može. Stavlja masku i dolazi u priliku upoznati svoje klince na potpuno nov način. Vidi kako su talentirani i pametni, a ujedno i grozno zbunjeni zato što nemaju tatu, i kako ih je to jako pogodilo. Svašta se događa.
Film je sniman u pravoj srednjoj školi. Kako ste se osjećali u klupama?
Kada sam se vratio u srednju školu, mislio sam da će biti super, bit ću s ljudima mojih godina i zezati se s njima. Čim sam došao tamo, shvatio sam da je ta ideja bila potpuno luda. Srednja je škola bila zastrašujuće mjesto kao što je uvijek i bila, i osjećao sam da sam na krivom mjestu kao nikada do tada. Zato mi je puno pomoglo što sam glumio oca. Znaš da ne spadaš u srednju školu nakon što si maturirao. To jednostavno možeš osjetiti. Svi te čudno gledaju. Doduše, to je moglo biti i iz drugih razloga ...
Scena bitke izgleda kao da ju je bilo zabavno snimati. Da li ste imali pripremljenu koreografiju?
Zapravo, vjerojatno je to bilo najzabavnije na cijelom snimanju filma. Ludo smo se zabavili, bilo je to toliko različito od svega što sam do tada radio. Da, imali smo koreografa za borbu, morali smo isprobati sve rekvizite ... Ima jedna scena u kojoj Tom Lennon doslovno vitla ogromnim mačem od nehrđajućeg čelika pred mojim licem, i jedina stvar koja je spriječila udarac je vrlo tanki komad drveta koji je unaprijed zarezan da se polomi baš na pravom mjestu. Prije nego što smo snimili tu scenu, pogledao sam Toma u oči, a on mi je samo rekao: Pazi da ti glava bude dovoljno nagnuta unatrag, jer ja ovu stvar ne mogu kontrolirati. I u tom se trenutku začulo "Snimamo!" i ja sam (glasno viče) Tom će mi odrezati glavu! No, sve je bilo u redu, i bili smo jako zadovoljni na kraju.
Znači, spremni ste za snimanje akcijskog filma?
Pa, nadam se. Volim taj žanr, volim borilačke vještine, filmove Bruce Leeja. Ima puno normalnih akcijskih filmova za sve. Mislim da je Tom Cruise sjajan čovjek i velik glumac, zato što stalno uči i usvaja potpuno nove vještine o kojima do tada nije znao ništa. I onda ih usavrši kroz svoj lik. Na primjer, u Posljednjem samuraju bio je nevjerojatan - fenomenalno mačevanje. A u Mission Impossible je vozio motor kao kaskader.
Radite li i vi isto za svoje uloge?
Da, naravno. Nisam igrao košarku prije High School Musicala, niti plesao ili pjevao. Volim to raditi.
Boli li vas još lice od silnih šamara na snimanju?
Da, to je bilo zabavno, nije li? Čim smo došli do te scene, ja sam pomislio da sigurno ima način na koji možeš lažno ošamariti čovjeka, da su izmislili neki trik ili da imaš ruku od pjene u rukavu. Nadao sam se da je do sada netko smislio neku varijantu. Tom je samo rekao"Idemo .. ja ću ti opaliti puno šamara, pa se unaprijed ispričavam i nadam se da te neću povrijediti." No, sve je ispalo dobro, par stotina šamara kasnije bio sam spreman na još (smijeh).
Znači, imate mazohističke sklonosti?
Daa, sad jedva čekam takve scene!
Jesu li vas ikad ošamarili u pravom životu?
Ne, nikada toliko puta. Trudim se ne varati ljude ili ih dovoditi u situaciju da me moraju ošamariti. Vjerojatno sam nešto opsovao pa mi je mama zalijepila jedan šamar, ili nešto slično. No, to je bilo davno.
Vani je hrpetina vrištećih djevojaka. Bojite li se?
Pa, nekad ste nervozni, no do sada se nikad nije dogodilo ništa loše. Osim akutnog gubitka kose, prilično sam OK (smijeh).
